Slavna otajstva

Priredila: s. Ana-Marija Biško

Petak, 29. listopada 2010.

Razmatranja Kristova lica ne može se zaustaviti na slici Krista raspetoga.

On je Uskrsnuo! Krunica oduvijek izražava tu svijest vjere i poziva vjernike da nadiđu tamu Muke kako bi svoj pogled uzdigli prema Kristovoj slavi u uskrsnuću i uzašašću.

Razmatranjem Uskrsloga kršćanin ponovno otkriva smisao vlastite vjere (usp.1Kor 15,14) i ponovno proživljava radost ne samo onih kojima se Krist ukazao – apostola, Magdalene, učenika na putu za Emaus – već također radost Marijinu, koja je smjela jednako snažno iskusiti novu stvarnost svoga proslavljenog Sina. U slavi Krista uznesena na nebo s desna Ocu i sama je Marija uzašla, uznesenjem na nebo, po jedinstvenoj povlastici, uskrsnućem tijela predviđenom za sve pravedne.

Okrunjena napokon, slavom – kakvom je prikazana u posljednjem slavnom otajstvu – ona snažno blista kao Kraljica anđela i svetih, predokus i vrhunac eshatološkog stanja Crkve.

Usred slavnog niza otajstava Sina i Majke, u treće slavno otajstvo, krunica stavlja Duhove, koji pokazuju lice Crkve kao obitelji okupljene s Marijom, oživljene snažnim izlijevanjem Duha i spremne za evangelizacijsko poslanje.

Ova razmatranja u nama bi trebala potaknuti svijest o novom životu u Kristu, življenom u krilu Crkve, čija je velika „ikona“ prizor Pedesetnice.

Slavna otajstva u nama njeguju nadu u eshatološki cilj, prema kojem smo se uputili kao članovi hodočasničkoga Božjeg naroda u povijesti. To nas mora potaknuti na hrabro svjedočenje one „radosne vijesti“ koja daje smisao čitavom našem životu.